+385 (0)1 3774 180 / ORTODONCIJA: +385 (0)1 3764 212

Ljeto se bliži kraju, godišnji odmor se u većine pretvorio u skup sjajnih sjećanja na fenomenalne zarone, kamene zidove prepune blaga u vidu riba i drugih morskih organizama, zapanjujuće urone na olupine ili pak oduševljenje prvim iskustvima u autonomnom ronjenju uz čvrsto obećanje u Schwarzeneggerovom stilu “l’l be back!” Neki već kontroliraju i pripremaju opremu te planiraju postsezonske vikende guštanja u podmorju i svim popratnim aktivnostima karakterističnim za dobro društvo, kakvo ronilačka ekipa svakako jest.

Kontrola, priprema, ali i eventualni popravak ili zamjena opreme svakako mora uključiti i provjeru stanja elementa s kojima je ronilac po prirodi stvari u vrlo intimnom kontatku – usnik, naravno.

U prošlom broju SCUBAlifea Regulator oralnog zdravlja dotakao se teme usnika, no temeljem brojnih pitanja zaključio sam kako je potrebno proširiti temu i dodatno objasniti važnost kvalitetnog odabira usnika, njegova ispravnog korištenja, te nažalosti, i posljedica olakog shvaćanja važnosti tog dijela opreme.
Temporomandibularni poremećaji (TMP) skupni je naziv za niz patoloških stanja koja se javljaju sa sličnim simptomima koji dovode do poremećaja normalne funkcije žvačnog sustava. Većina tih stanja uzrokovana je brojnim čimbenicima. Već je dugo poznato da ronjenje može pogoršati postojeće stanje TMP-a ili izazvati značajne simptome u dotad asimptomatskih ronilaca. Etiološki čimbenici TMP-a koji su jako izraženi tijekom ronjenja su: stres, stiskanje zubi i malokluzija («krivi zagriz») zbog loše prilagođenog usnika. Usnik je gumeni ili silikonski dio ronilačke opreme koji je pričvršćen na drugi stupanj regulatora autonomnog ronilačkog aparata (ARA). Ronilac ga pridržava u ustima i preko njega diše. Sastoji se od ekstraoralnog dijela koji ga pričvršćuje za drugi stupanj regulatora, te intraoralnog dijela koji ima vestibularnu ploču (između usnica i zuba) i zagrizna krila najčešće u području očnjaka i pretkutnjaka. Moderniji usnici imaju i nepčani luk te šira zagrizna krila. Temporomandibularni poremećaji vezani uz ronjenje izravno se povezuju s prisilnim prednjim položajem donje čeljusti i stiskanjem zubi zbog pridržavanja usnika u ustima koji je pričvršćen na visokotlačnu elastičnu gumenu cijev. Ovo dovodi do nestanka kontaktne potpore na stražnjim zubima i nejednakog i nepravilnog opterećenja čeljusnog zgloba i žvačnih mišića. Dizajn i materijali komercijalnih neprilagođenih usnika pogoduju nastanku simptoma TMP-a.
Neprirodan dugotrajan prisilni položaj donje čeljusti tijekom ARA ronjenja može izazvat bol kao rezultat povećanog pritiska na tkivo u stražnjem dijelu čeljusnog zgloba, a koje osim ostalog sadrži i živčane završetke koji su odgovorni za izazivanje boli. Individualno prilagođeni usnici izazivanju najmanji osjećaj boli i nelagode nakon dugotrajne upotrebe u odnosu na komercijalni neprilagođeni ili poluprilagođeni usnik. Izrađuje ih doktor dentalne medicine i zubni tehničar na temelju individualnih anatomskih i fizioloških parametara ronioca. Individualni usnik izrađen je specifično za ronioca koji ga je naručio, i njime se ne može koristiti drugi ronilac, osim naravno u slučaju nužde i neželjene hitne situacije ispod površine.
Ne manje važan čimbenik je i temperatura okolnog medija (vode, mora za naše fetive dalmoše) za vrijeme ronjenja. Pretpostavlja se da voda hladnija od 15 stupnjeva Celzijusa oslabljuje mišiće usnica koji pomažu pridržavanju usnika u ustima. Slabljenje mišića usnica rezultira time da se usnik pridržava u ustima isključivo prednjim zubima, čime se dodatno opterećuje ionako preopterećeni temporomandibularni zglob. Prosječna godišnja površinska temperatura Jadranskog mora je 11 stupnjeva Celzijusa, dok u ljetnim mjesecima zna narasti i do 27 stupnjeva Celzijusa, ponegdje i više. Prosječna dubina zarona je između 20 metara i 30 metara. Na toj dubini tijekom cijele godine temperature ne prelaze ni u ljetnim mjesecima 15 do 16 stupnjeva Celzijusa.
Pojavnost temporomandibularnih poremećaja u ronilaca kreće se između 9.5% i 68% (što će reći od svakog desetog, do čak sedmog od 10 ronilaca!) ovisno koliko se znakova i simptoma uzima u obzir za dijagnozu i koje metode se koriste u dijagnosticiranju istih. Nerazmjer između najnižih i najviših vrijednosti pojavnosti nastaje zbog neujednačenosti standarda ispitivanja TMP-a, no i minimalne brojke su zapravo previsoke da bi se zanemarile. Nedavna istraživanja provedena među hrvatskim roniocima potvrdila su da je ronjenje čimbenik u pogoršanju postojećih ili izazivanju novih simptoma TMP-a. Izrada individualno prilagođenog usnika idealno je rješenje u prevenciji nastanka bolesti kao i za ronioce koje već pate od TMP-a. Stoga je potrebno razviti svijest u ronilaca i njihovih doktora dentalne medicine da su ronioci skupina koja je sklonija razvoju temporomandibularnih poremećaja te stoga zahtijevaju povećanu pozornost i posebnu brigu.